Wednesday 13 March 2013

U DANIMA POEZIJE




Kada crkneš bez sebe.
To je poezija.

Kada crkotina počne da smrdi više od bilo koje epistemologije
Onda pevaš.

Kada je zadatak u samoj suštini nemoguć
– upravo zato što traži reči da bismo mogli da podelimo iskustvo –

Onda poezija umire u prozaičnosti poetskih pokušaja
Da se zabeleži opšti nedohvat vazduha.

To je ono što poezija može pernatom voljom pesnika.

A
U

Esejističkom smislu ona može da dočara
Kritičarističarima sposobnim da empatišu

Samo nagoveštaj, koji se opštom ljudskom rukom
Piše kao:

Bezizlaz,
Nemoć,

Ili-Ti,

Ljubav.