govnjiva ploha još jednog elektronskog dana
među utiscima mišljenjima i intimnim bananisanjima.
gledam. kako nižu se društvene nizalice
na desnom rubu ekana.
nije to moja fantomska noga engleske šolje čaja.
meni su odsekli mladost.
živu. kao struju krvi u prolaznosti
što je?
ništa.
draže mi žabe u plohavoj mreži za komarce.
one ne umiru svakog proleća.