NOKTI

govnjiva ploha još jednog elektronskog dana
među utiscima mišljenjima i intimnim bananisanjima.

gledam. kako nižu se društvene nizalice
na desnom rubu ekana. 

nije to moja fantomska noga engleske šolje čaja.
meni su odsekli mladost.

živu. kao struju krvi u prolaznosti
što je?

ništa.

draže mi žabe u plohavoj mreži za komarce.
one ne umiru svakog proleća.